PODRUČJE POTICANJA SAMOSTALNOSTI U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU
Ideju za ovo područje, koje se također naziva i praktičnim životom, M. Montessori pronašla je u obitelji kao prvom mjestu gdje kreće odgojno formiranje djeteta. Sve aktivnosti svakodnevnog života koje dijete vidi u svom domu prenesene su u vrtićko okruženje u umanjenom i prilagođenom obliku kako bi se što bolje uklopile u dječji svijet.
Područje je podijeljeno na četiri sklopa vježbi. Prvi dio vježbi odnosi na kontrolu i koordinaciju pokreta, drugi obuhvaća vježbe brige o sebi, treći brigu o okolini i četvrti vježbe uljudnog ophođenja. Ovom području pripadaju i specifične vježbe kao što je hodanje po crti, vježbe tišine i stol mira. Općenito, cilj ovog područja je poticanje samostalnosti u brizi za sebe i okolinu , ali vježbe kojima se dijete bavi u sebi imaju ciljane elemente; poticanje i razvoj kontrole i koordinacije pokreta grube i fine motorike, poticanje razvoja fine motorike šake i prstiju kao bitnog preduvjeta za grafomotoričke aktivnosti i razvoj govora. Baveći se vježbama dijete uvježba okulomotornu koordinaciju, vizualnu percepciju i usredotočenost ( koncentraciju ). Kod ovih vježbi često se kod djeteta zamjećuje Montessori fenomen „ polarizacije pažnje.“ Osobiti značaj ovog područja ima ruka „ oruđe ljudske inteligencije „ ( Aristotel ), jer urođeni generički pokret u koji je ugrađen motiv usavršavanja daje puno više od savladavanja obične svakodnevne vještine. Daje fine detalje kao što su točnost, preciznost, fleksibilnost, organizacija i usavršavanje.
Pribor od kojeg su osmišljene vježbe osobit je jer je izrađen od prirodnih materijala kao što su staklo, porculan. keramika , drvo. On je
funkcionalan, estetski privlačan prilagođen vremenu i kulturi i uvijek potpun kako bi ga dijete moglo koristiti u radu. S malim vrčićima, zdjelicama, čašicama, bočicama, lijevcima, žlicama, hvataljkama, posudicama dijete može prelijevati, presipavati, prenositi, može se baviti različitim vrstama okvira za zakopčavanje i otkopčavanje, može prati posuđe, brisati prašinu, aranžirati cvijeće, brinuti za biljke i još mnogo toga.
Jedna od misli voditelja Marije Montessori jest „Pomozi mi da to učinim sam.“ To dijete mora činiti kako bi postalo samostalno i slobodno.
PODJELA NA ČETIRI PODRUČJA:
početne vježbe za poticanje samostalnosti u svakodnevnom životu (samostalno hodanje stepenicama, otvaranje i zatvaranje vrata, odmatanje i zamatanje saga nošenje stola, stolca…)
briga za sebe (prenošenje, presipavanje, prelijevanje, okviri za zakopčavanje i vezanje pranje ruku, oblačenje kape, kaputa …)
briga za okolinu (pranje stola, rublja, presavijanje ubrusa, aranžiranje cvijeća …)
vježba uljudnog ophođenja (međuljudska interakcija, uvažavanje i poštivanje drugih, zamolba, isprika, zahvala …)
