Govoreći o ljudskom umu Marija Montessori misli na Paskalov pojam matematičkog uma (poznati francuski matematičar i filozof), smatrajući da je matematika nešto zajedničko opće ljudsko, a ne samo sposobnost ili talenat specijalno nadarenih.
Uvijek kada se čine usporedbe ili klasifikacije, dolazi do izražaja matematički um. Tako je i čitava ljudska kultura, a prije svega tehnička civilizacija prožeta matematikom.
Ljudsko bavljenje matematikom započelo je već puno ranije u baratanju s predmetima i silama u prirodi koje se može opisati ili analizirati matematičkim (najčešće numeričkim) metodama. Sasvim shodno tome ponaša se i dijete. Ono prvo stiče mnogobrojna početna iskustva u odnosu s okolinom i predmetima da bi poslije u krajnjoj fazi dospjelo do stadija apstrahiranja stečenih iskustava. Pri tome Montessori pribor za poticanje osjetila može biti od pomoći, budući da djetetu pruža mogućnost materijalizirane apstrakcije. Poznati pribor za poticanje vizualne percepcije, kao npr. ružičasti toranj, smeđe stepenice itd., pridonose indirektnim matematičkim spoznajama. Naime, uvijek kada dijete broji, uspoređuje, mjeri ili uspostavlja redoslijed među predmetima, dolazi do očitovanja matematičkog uma. Tako ono apstrahira zakonitosti kroz brojna osjetilna i istovremeno matematička iskustva. Montessori shvaća matematičko obrazovanje djeteta kao nešto neizbježno u bilo kojoj pedagogiji . Tako ona poznavajući matematički um kod djeteta stvara područje s priborima za razvijanje i usvajanje matematičkih vještina. Kroz rad s priborima ona mu tako želi pomoći ili, preciznije rečeno, omogućiti da bolje razumije svijet, prirodu i kulturu u njihovim matematičkim osobitostima. U pravom smislu riječi ona djecu osposobljava za spoznavanje matematičkih činjenica, što je ujedno i cilj matematičkog obrazovanja. Sklonost učenja matematike je urođena svakom djetetu, a smisao za matematiku se očituje kroz različite sposobnosti: Već od ranog djetinjstva, očituje se kao znatiželjni duh koji predstavlja pripremu za buduće znanstveno razmišljanje koje je povezano sa senzibilnom fazom, upijajućim umom, pokretom i razvojem osjetila. Ako se odnos s matematičkim zakonitostima stekne na vrijeme i na prirodan način , to može pospješiti kasnije razumijevanje matematike. U Dječjoj kući (vrtiću) nastavlja se upoznavanje s osnovnim matematičkim priborom neposredno kroz bavljenje senzomotoričkim materijalima. Tako možemo usporediti crveno plave štapove iz matematičkog materijala s crvenim štapovima iz senzomotorike. Montessori materijal osvjetljavaju npr. povezanost aritmetike i geometrije. Zlatne perle pri tome pomažu djetetu ne samo kod brojanja i operacija s brojevima, nego daju također jasnu predođžbu o jedinici kao točki , desetici kao liniji, stotici kao površini, te konačno tisućici kao volumenu u dekadskom sistemu. Dijete stječe predodžbu o brojevima, počinje brojati i uči o decimalnoj strukturi brojeva kao i o osnovnim računskim operacijama preko perlica. Jedinstvo matematike postaje tako dostupno i prihvatljivo.
